Zemlje u srednjoj Africi
Koliko naroda u središnjoj Africi
Smještena u središnjem dijelu Afrike, Središnja Afrika se sastoji od 9 zemalja. Ovdje je abecedni popis svih zemalja u Srednjoj Africi: Angola, Kamerun, Srednjoafrička Republika, Čad, Demokratska Republika Kongo, Ekvatorijalna Gvineja, Gabon, Republika Kongo i Sao Tome i Principe. Među njima tri pripadaju PALOP-u – afričkim zemljama portugalskog govornog područja (Angola, Ekvatorijalna Gvineja i Sao Tome i Principe).
1. Angola
Angola je republika u jugozapadnoj Africi i graniči s Namibijom, Zambijom, Demokratskom Republikom Kongo i Atlantskim oceanom na zapadu. Portugalski je službeni jezik Angole i ima nešto više od 24 milijuna stanovnika.
 |
|
2. Kamerun
Kamerun, formalno Republika Kamerun, je unitarna država u središnjoj i zapadnoj Africi.
 |
|
3. Čad
Čad, službeno Republika Čad, država je u središnjoj Africi. Graniči s Libijom na sjeveru, Sudanom na istoku, Srednjoafričkom Republikom na jugu, Kamerunom i Nigerijom na jugozapadu te Nigerom na zapadu. Sjeverni dio Čada nalazi se u pustinji Sahara.
 |
|
4. Gabon
Gabon, formalno Republika Gabon, je republika na ekvatoru u zapadnoj Središnjoj Africi. Država graniči s Kamerunom, Kongom-Brazzavilleom, Ekvatorijalnom Gvinejom i Atlantskim oceanom.
 |
|
5. Ekvatorijalna Gvineja
Ekvatorijalna Gvineja je jedna od najmanjih država u Africi. Država se dijelom nalazi na kopnu zapadne Afrike, a dijelom na pet naseljenih otoka. Država graniči s Kamerunom i Gabonom, kao i sa zaljevom Biafra u Atlantiku.
 |
|
6. Srednjoafrička Republika
Srednjoafrička Republika je republika u središnjoj Africi smještena sjeverno od ekvatora. Država graniči s Čadom, Sudanom, Južnim Sudanom, Kongom-Kinshasom, Kongom-Brazzavilleom i Kamerunom. U Srednjoafričkoj Republici živi oko 4,6 milijuna ljudi.
 |
|
7. Republika Kongo
Republika Kongo, često nazivana i Kongo-Brazzaville (RC), država je u središnjoj Africi.
 |
|
8. Demokratska Republika Kongo
Demokratska Republika Kongo (DRC), ili kako je često nazivaju Kongo-Kinshasa, je država u središnjoj Africi. Druga je najveća država u Africi po površini i graniči na sjeveru s Kongom-Brazzavilleom, Srednjoafričkom Republikom, Južnim Sudanom, Ugandom, Ruandom, Burundijem, Tanzanijom, Zambijom, Angolom i malim obalnim pojasom do Atlantika. Demokratska Republika Kongo ima četvrtu najveću populaciju u Africi s nešto više od 77 milijuna stanovnika.
 |
|
9. Sao Tome i Principe
 |
|
Zemlje srednje Afrike prema broju stanovnika i njihovim glavnim gradovima
Kao što je gore navedeno, postoji devet neovisnih država u Srednjoj Africi. Među njima je po broju stanovnika najveća država DR Kongo, a najmanja Sao Tome i Principe. Potpuni popis srednjoafričkih zemalja s glavnim gradovima prikazan je u donjoj tablici, poredan prema zadnjem ukupnom broju stanovnika.
| Rang | Zemlja | Populacija | Površina (km²) | Glavni |
| 1 | Demokratska Republika Kongo | 86,790,567 | 2,267,048 | Kinshasa |
| 2 | Angola | 30,175,553 | 1,246,700 | Luanda |
| 3 | Kamerun | 24,348,251 | 472.710 | Yaounde |
| 4 | Čad | 15,692,969 | 1.259.200 | N’Djamena |
| 5 | Centralna Afrička Republika | 5,496,011 | 622.984 | Bangui |
| 6 | Republika Kongo | 5,380,508 | 341 500 | Brazzaville |
| 7 | Gabon | 2,172,579 | 257,667 | Libreville |
| 8 | Ekvatorijalna Gvineja | 1,358,276 | 28,051 | Malabo |
| 9 | Sao Tome i Principe | 201.784 | 964 | Sao Tome |
Karta srednjoafričkih zemalja
Kratka povijest središnje Afrike
Rana ljudska naselja
Prapovijesno doba
Središnja Afrika, bogata prirodnim resursima i biološkom raznolikošću, ima duboko ukorijenjenu povijest koja seže u pretpovijesno doba. Arheološki dokazi upućuju na to da su ljudi nastanjivali ovo područje tisućama godina. Rana ljudska naselja uglavnom su se sastojala od zajednica lovaca i sakupljača. Bazen Konga posebno je igrao ključnu ulogu kao stanište ranih ljudi. Artefakti kao što su kameni alati i keramika pronađeni u područjima kao što su Demokratska Republika Kongo (DRC) i Srednjoafrička Republika (CAR) ukazuju na prisutnost naprednih prapovijesnih kultura.
Razvoj poljoprivrede
Razvoj poljoprivrede oko 3000. godine prije Krista označio je značajan pomak u povijesti Središnje Afrike. Uvođenje poljoprivrede dovelo je do osnivanja trajnijih naselja. Rana poljoprivredna društva uzgajala su usjeve poput prosa i sirka te pripitomljene životinje. Migracija Bantu naroda, koja je započela oko 2000. godine prije Krista, imala je dubok utjecaj na regiju. Narodi koji govore bantu jezik proširili su se Središnjom Afrikom, donoseći sa sobom poljoprivredne prakse, tehnologiju obrade željeza i nove društvene strukture.
Drevna kraljevstva i carstva
Kraljevina Kongo
Jedno od najistaknutijih drevnih kraljevstava u središnjoj Africi bilo je kraljevstvo Kongo. Osnovan u 14. stoljeću, pokrivao je dijelove današnje Angole, DR Konga, Republike Kongo i Gabona. Kraljevstvo Kongo bilo je visoko centralizirano i sofisticirano, sa strukturiranom vladom, živahnim trgovačkim mrežama i bogatim kulturnim naslijeđem. Njegov glavni grad, Mbanza Kongo, bio je veliko urbano središte. Kraljevstvo je trgovalo s europskim silama, posebice s Portugalcima koji su stigli u 15. stoljeću. Taj je kontakt imao i pozitivne i negativne učinke, uključujući širenje kršćanstva i razoran utjecaj transatlantske trgovine robljem.
Carstva Luba i Lunda
U savanskim regijama današnje DRC-a, između 14. i 17. stoljeća pojavila su se carstva Luba i Lunda. Carstvo Luba, koje je osnovao kralj Kongolo, razvilo je složen politički sustav i gospodarstvo temeljeno na poljoprivredi, ribarstvu i trgovini. Carstvo Lunda, na jugu, izraslo je iz države Luba i proširilo se kroz saveze i osvajanja. Oba su carstva igrala značajnu ulogu u regionalnim trgovačkim mrežama, razmjenjujući robu poput slonovače, bakra i soli.
Europsko istraživanje i kolonijalizam
Rani europski kontakti
Europsko istraživanje središnje Afrike započelo je u kasnom 15. stoljeću, s portugalskim istraživačima koji su krenuli u tu regiju. Međutim, tek se u 19. stoljeću jača interes Europe za središnju Afriku. Istraživači poput Davida Livingstonea i Henryja Mortona Stanleya proveli su opsežne ekspedicije, mapirajući regiju i dokumentirajući njezine ljude i krajolike. Njihovi su računi potaknuli europske ambicije za kolonizacijom.
Borba za Afriku
Berlinska konferencija 1884.-1885. označila je službenu podjelu Afrike između europskih sila, što je dovelo do kolonizacije središnje Afrike. Regija je prvenstveno bila podijeljena između Belgije, Francuske i Njemačke. Belgijski kralj Leopold II uspostavio je osobnu kontrolu nad Slobodnom državom Kongo, iskorištavajući njezine resurse i ljude s brutalnom učinkovitošću. Zločini počinjeni u tom razdoblju, uključujući prisilni rad i masovna ubojstva, doveli su do međunarodne osude i konačnog prijenosa kontrole na belgijsku vladu 1908.
Francuska je kolonizirala teritorije koji će postati Gabon, Kongo-Brazzaville i CAR, dok je Njemačka kontrolirala dijelove današnjeg Kameruna i Ruande. Kolonijalno razdoblje donijelo je značajne promjene, uključujući uvođenje novih administrativnih sustava, razvoj infrastrukture i iskorištavanje prirodnih resursa. Međutim, to je također dovelo do raseljavanja domorodačkog stanovništva, kulturnog poremećaja i pokreta otpora.
Pokreti za neovisnost
Razdoblje poslije Drugog svjetskog rata
Posljedice Drugog svjetskog rata i globalni val dekolonizacije potaknuli su pokrete za neovisnost diljem središnje Afrike. Pojavili su se nacionalistički vođe i pokreti koji su zagovarali samoodređenje i kraj kolonijalne vlasti. U Belgijskom Kongu Patrice Lumumba postao je istaknuta osoba, dovodeći zemlju do neovisnosti 1960. Međutim, tranzicija je bila pokvarena političkom nestabilnošću, što je dovelo do Lumumbinog ubojstva i uspona Josepha Mobutua, koji je uspostavio diktatorski režim koji je trajao do 1997..
francuski i portugalski teritoriji
Francuske kolonije u središnjoj Africi također su stekle neovisnost početkom 1960-ih. Gabon, Republika Kongo i CAR postali su suverene nacije, svaka se suočavajući sa svojim izazovima nakon stjecanja neovisnosti, uključujući političku nestabilnost, državne udare i ekonomske poteškoće. Na portugalskim područjima borba za neovisnost bila je duža i nasilnija. Angola je, primjerice, izdržala dugotrajni rat za neovisnost koji je trajao do 1975.
Razdoblje nakon stjecanja neovisnosti
Politički i ekonomski izazovi
Razdoblje nakon stjecanja neovisnosti u središnjoj Africi obilježeno je mješavinom napretka i stalnih izazova. Mnoge zemlje u regiji bore se s političkom nestabilnošću, građanskim ratovima i ekonomskim poteškoćama. DRC je, na primjer, doživio brojne sukobe, uključujući Prvi i Drugi rat u Kongu, koji su uključivali brojne afričke nacije i rezultirali milijunima smrti. Slično tome, CAR se suočava s kroničnom nestabilnošću, s opetovanim državnim udarima i stalnim oružanim sukobima.
Napori prema stabilnosti i razvoju
Unatoč tim izazovima, bilo je napora da se postigne stabilnost i promiče razvoj. Regionalne organizacije poput Ekonomske zajednice srednjoafričkih država (ECCAS) i međunarodne intervencije imale su za cilj njegovanje mira i suradnje. Zemlje poput Gabona i Ekvatorijalne Gvineje iskoristile su svoje izvore nafte za poticanje gospodarskog rasta, iako i dalje postoji zabrinutost oko upravljanja i pravedne raspodjele bogatstva.
Suvremeni problemi i izgledi za budućnost
Okolišna i socijalna pitanja
Središnja Afrika suočava se sa značajnim suvremenim problemima, uključujući degradaciju okoliša, siromaštvo i zdravstvene krize. Bazen Konga, jedna od najvećih svjetskih prašuma, ugrožen je krčenjem šuma i klimatskim promjenama, što utječe na biološku raznolikost i lokalne zajednice. Napori za zaštitu okoliša i promicanje održivog razvoja ključni su za budućnost regije.
Put do održivog razvoja
Gledajući unaprijed, put središnje Afrike prema održivom razvoju uključuje suočavanje s njezinim složenim izazovima uz iskorištavanje golemih resursa i otpornog stanovništva. Jačanje upravljanja, promicanje regionalne suradnje i ulaganje u obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu ključni su koraci prema svjetlijoj budućnosti. Bogata kulturna baština i raznoliki prirodni krajolici regije nude jedinstvene prilike za turizam i kulturnu razmjenu, pridonoseći njezinom ukupnom razvoju.
