Popis zemalja u Oceaniji
Oceanija je najmanji kontinent na svijetu. Smješten na južnoj hemisferi, sastoji se od Australije i pacifičkih otoka (Polinezija, Melanezija i Mikronezija). U operativnom smislu, nastojimo podijeliti planet u kontinentalne klastere i stoga su svi otoci povezani s kontinentom Australije ili Australazije. Oceanija je najveća skupina otoka na planeti, s više od 10 000 otoka i 14 zemalja.
Popis svih zemalja u Oceaniji prema broju stanovnika
Kao što je gore spomenuto, u Oceaniji postoji 14 neovisnih država. Među njima je najmnogoljudnija zemlja Australija, a najmanje Nauru. Potpuni popis zemalja u Oceaniji prikazan je u donjoj tablici, s najnovijim ukupnim brojem stanovnika.
Svi otoci Oceanije imaju domorodačko stanovništvo. Ipak, europski bijelci u Australiji i Novom Zelandu čine većinu stanovništva, posebno britanskog podrijetla. S oko 32 milijuna stanovnika, Oceanija je pretežno urbana regija. Dok 75% stanovništva živi u gradovima, 25% ljudi s oceana živi na selu. Za Australiju i Novi Zeland 85% stanovništva živi u urbanim područjima, dok na otocima većina ljudi živi u ruralnim područjima.
| Rang | Zastava | Nezavisna zemlja | Trenutno stanovništvo | Podregija |
| 1 |  |
Australija | 25,399,311 | Australazija |
| 2 |  |
Papua Nova Gvineja | 8,558,811 | Melanezija |
| 3 |  |
Novi Zeland | 4,968,541 | Polinezija |
| 4 |  |
Fidži | 884,898 | Melanezija |
| 5 |  |
Solomonski otoci | 680.817 | Melanezija |
| 6 |  |
Vanuatu | 304,511 | Melanezija |
| 7 |  |
Samoa | 200.885 | Polinezija |
| 8 |  |
Kiribati | 120.111 | Mikronezija |
| 9 |  |
Savezne Države Mikronezije | 105,311 | Mikronezija |
| 10 |  |
Laka dvokolica | 100.311 | Polinezija |
| 11 |  |
Maršalovi otoci | 55,511 | Mikronezija |
| 12 |  |
Palau | 17.911 | Mikronezija |
| 13 |  |
Nauru | 11.011 | Mikronezija |
| 14 |  |
Tuvalu | 10,211 | Polinezija |
Teritorije u Oceaniji prema broju stanovnika
Popis svih 11 teritorija prikazan je u donjoj tablici, s najnovijim ukupnim brojem stanovnika i ovisnicima.
| Rang | Zavisni teritorij | Trenutno stanovništvo | Teritorij od |
| 1 | nova Kaledonija | 282.211 | Francuska |
| 2 | Francuska Polinezija | 275.929 | Francuska |
| 3 | Guam | 172.411 | Ujedinjene države |
| 4 | Američka Samoa | 56,711 | Ujedinjene države |
| 5 | Sjeverno Marijansko otočje | 56,211 | Ujedinjene države |
| 6 | Cookovi otoci | 15,211 | Novi Zeland |
| 7 | Wallis i Futuna | 11.711 | Francuska |
| 8 | Otok Norfolk | 1,767 | Australija |
| 9 | Niue | 1,531 | Novi Zeland |
| 10 | Tokelau | 1,411 | Novi Zeland |
| 11 | Otoci Pitcairn | 51 | Ujedinjeno Kraljevstvo |
Karta regija i zemalja u Australiji
Zemlje Oceanije po površini
Oceanija ima površinu od 8.480.355 km² , s različitom demografskom gustoćom: Australija 2,2 stanovnika/km²; Papua Nova Gvineja 7,7 stanovnika/km²; Nauru 380 ha/km²; Tonga 163 stanovnika/km² i teritorij Australije odgovaraju najvećem dijelu Oceanije, s oko 90% kontinenta. Najveći gradovi Oceanije nalaze se u Australiji i to su Sydney, Melbourne, Brisbane i Perth. Ostali veći gradovi su Auckland i Wellington na Novom Zelandu te Port Moresby, glavni grad Papue Nove Gvineje.
Ispod je popis svih zemalja Oceanije, poredanih prema veličini kopnene površine. Australija je najveća država dok je Nauru najmanja.
| Rangiranje | Ime države | Površina (km²) |
| 1 | Australija | 7,692,024 |
| 2 | Papua Nova Gvineja | 462.840 |
| 3 | Novi Zeland | 270,467 |
| 4 | Solomonski otoci | 28,896 |
| 5 | Fidži | 18,274 |
| 6 | Vanuatu | 12,189 |
| 7 | Samoa | 2,831 |
| 8 | Kiribati | 811 |
| 9 | Laka dvokolica | 747 |
| 10 | Mikronezija | 702 |
| 11 | Palau | 459 |
| 12 | Maršalovi otoci | 181 |
| 13 | Tuvalu | 26 |
| 14 | Nauru | 21 |
Abecedni popis zemalja i ovisnosti u Oceaniji
Ukratko, u Oceaniji postoji ukupno 25 neovisnih država i zavisnih teritorija. Pogledajte sljedeće za potpuni popis zemalja i ovisnih područja Australije po abecednom redu:
- Američka Samoa ( Sjedinjene Američke Države )
- Australija
- Cookovi otoci ( Novi Zeland )
- Fidži
- Francuska Polinezija ( Francuska )
- Guam ( Sjedinjene Države )
- Kiribati
- Maršalovi otoci
- Mikronezija
- Nauru
- Nova Kaledonija ( Francuska )
- Novi Zeland
- Niue ( Novi Zeland )
- Otok Norfolk ( Australija )
- Sjeverni Marijanski Otoci ( Sjedinjene Države )
- Palau
- Papua Nova Gvineja
- Otoci Pitcairn ( Ujedinjeno Kraljevstvo )
- Samoa
- Solomonski otoci
- Tokelau ( Novi Zeland )
- Laka dvokolica
- Tuvalu
- Vanuatu
- Wallis i Futuna ( Francuska )
Kratka povijest Oceanije
Stara naselja i autohtone kulture
Oceanija, koja se sastoji od Australazije, Melanezije, Mikronezije i Polinezije, regija je s bogatom tapiserijom drevnih povijesti i raznolikih kultura. Najraniji doseljenici stigli su u Papuu Novu Gvineju i Australiju prije otprilike 60 000 godina. Ti prvi doseljenici su preci australskih Aboridžina i Papuanaca. Tijekom tisućljeća razvili su različite kulture, jezike i društvene strukture, duboko povezane s kopnom i morem.
Na pacifičko otočje, narod Lapita, za koji se vjeruje da potječe iz jugoistočne Azije, počeo se naseljavati oko 1500. pr. Proširili su se preko Tihog oceana, dopirući sve do Fidžija, Tonge i Samoe. Kultura Lapita poznata je po svojoj zamršenoj keramici i pomorskim vještinama, postavljajući temelje polinezijskim, mikronezijskim i melanezijskim kulturama koje su uslijedile.
Polinezijska ekspanzija
Jedno od najznačajnijih poglavlja u povijesti Oceanije je polinezijska ekspanzija. Oko 1000. CE, Polinežani su krenuli na izvanredna putovanja, ploveći ogromnim oceanskim udaljenostima koristeći zvijezde, uzorke vjetra i oceanske struje. Naselili su se u udaljena mjesta kao što su Havaji, Uskršnji otok (Rapa Nui) i Novi Zeland (Aotearoa). U tom razdoblju razvila su se složena društva sa sofisticiranim društvenim hijerarhijama, vjerskim običajima i impresivnim strukturama poput moai kipova na Uskršnjem otoku.
Europsko istraživanje i kolonizacija
Dolazak Europljana u Oceaniju započeo je s portugalskim i španjolskim istraživačima početkom 16. stoljeća, ali do značajnijih istraživanja nije došlo sve do 18. stoljeća. Nizozemski istraživač Abel Tasman ucrtao je dijelove Australije i Novog Zelanda 1640-ih. Britanski moreplovac kapetan James Cook napravio je opsežna putovanja u kasnom 18. stoljeću, mapirajući veći dio Pacifika i uspostavljajući kontakt s mnogim autohtonim kulturama.
Europska kolonizacija donijela je duboke promjene u Oceaniju. Britanci su osnovali kaznene kolonije u Australiji počevši od 1788., što je dovelo do značajnog raseljavanja i patnje Australskih Aboridžina. Na Novom Zelandu britanska se kolonizacija intenzivirala nakon Waitangijskog sporazuma 1840., što je rezultiralo zemljišnim sporovima i sukobima s narodom Māori. Francuzi su osnovali kolonije u Novoj Kaledoniji i Tahitiju, dok su druge europske sile, uključujući Njemačku i Nizozemsku, zahtijevale teritorije u Melaneziji i Mikroneziji.
Kolonijalno doba i svjetski ratovi
19. i rano 20. stoljeće obilježila je konsolidacija europske kolonijalne vlasti diljem Oceanije. Utjecaj na autohtono stanovništvo bio je razoran, s bolestima, oduzimanjem zemlje i kulturološkim poremećajima koji su doveli do značajnog smanjenja njihovog broja i tradicionalnog načina života. Misionarske aktivnosti također su imale značajnu ulogu u preobrazbi vjerskog krajolika regije.
Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata istaknuta je strateška važnost Oceanije. Bitke su se vodile na mjestima kao što su Papua Nova Gvineja i Solomonski otoci. Ratovi su također donijeli povećanu američku prisutnost i utjecaj, osobito u Mikroneziji, gdje su mnogi otoci postali važne vojne baze.
Put do neovisnosti
Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata označilo je početak dekolonizacije u Oceaniji. Mnoga su područja stekla neovisnost ili prešla na samoupravu. Australija i Novi Zeland, dominioni unutar Britanskog Commonwealtha, stekli su veću autonomiju, što je kulminiralo Westminsterskim statutom 1931. i kasnijim zakonodavstvom.
Na Pacifiku je proces bio sporiji. Fidži je stekao neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva 1970., Papua Nova Gvineja od Australije 1975., a druge otočne države poput Vanuatua, Salamunovih otoka i Kiribatija slijedile su to 1970-ih i 1980-ih. Francuska Polinezija i Nova Kaledonija ostaju prekomorski teritoriji Francuske, dok su Guam i Američka Samoa teritoriji Sjedinjenih Država.
Moderno doba i suvremena pitanja
Danas je Oceanija regija različitih političkih statusa i izazova. Australija i Novi Zeland su razvijene zemlje s jakim gospodarstvima i značajnim utjecajem u regionalnim poslovima. Međutim, pacifičke otočne nacije suočavaju se s jedinstvenim izazovima, uključujući ekonomsku ovisnost, političku nestabilnost i učinke klimatskih promjena.
Klimatske promjene predstavljaju egzistencijalnu prijetnju mnogim nizinskim otočnim državama u Oceaniji. Porast razine mora, povećana učestalost ekstremnih vremenskih događaja i degradacija koraljnih grebena utječu na sredstva za život i domove milijuna. Države poput Kiribatija i Tuvalua prednjače u globalnom zagovaranju klimatskih promjena i traže hitne mjere za ublažavanje tih utjecaja.
Kulturni preporod i identitet
Unatoč izazovima, diljem Oceanije došlo je do snažnog kulturnog oživljavanja. Autohtoni narodi u Australiji, Novom Zelandu i na pacifičkim otocima vraćaju svoje jezike, tradiciju i identitet. U Australiji, priznavanje prava Aboridžina na zemlju i rastući pokret za ustavno priznanje odražavaju ovo ponovno oživljavanje. Na Novom Zelandu, maorska kultura i jezik doživjeli su značajnu revitalizaciju, podržanu vladinom politikom i javnim interesom.
