Zemlje istočne Afrike
Koliko naroda u istočnoj Africi
Smještena u istočnom dijelu Afrike, istočna Afrika se sastoji od 18 zemalja. Ovdje je abecedni popis svih zemalja u istočnoj Africi: Burundi, Komori, Džibuti, Eritreja, Etiopija, Kenija, Madagaskar, Malavi, Mauricijus, Mozambik, Ruanda, Sejšeli, Somalija, Južni Sudan, Tanzanija, Uganda, Zambija i Zimbabve. Među njima, Mozambik pripada PALOP-u (portugalsko govoreće afričke zemlje).
1. Burundi
Burundi je država u istočnoj Africi koja graniči s Kongom-Kinshasom, Ruandom i Tanzanijom.
 |
|
2. Komori
 |
|
3. Džibuti
Džibuti je država u istočnoj Africi na Rogu Afrike i graniči s Eritrejom na sjeveru, Etiopijom na zapadu i sjeverozapadu te na jugu sa Somalijom. Država je treća najmanja na afričkom kopnu i više od 750.000 ljudi živi u Džibutiju.
 |
|
4. Eritreja
Eritreja je država u istočnoj Africi na Crvenom moru i graniči s Džibutijem, Etiopijom i Sudanom. Naziv Eritreja dolazi od grčkog naziva za Crveno more Erythra thalassa.
 |
|
5. Etiopija
Etiopija se nalazi na Rogu Afrike u sjeveroistočnoj Africi. Etiopija je treća zemlja u Africi po broju stanovnika.
 |
|
6. Madagaskar
Madagaskar, formalno Republika Madagaskar, država je smještena na otoku Madagaskar u Indijskom oceanu, istočno od južne Afrike. Otok je prema površini četvrti po veličini na svijetu.
 |
|
7. Malavi
Malavi, formalno Republika Malavi, država je u južnoj Africi koja graniči s Mozambikom na istoku, Tanzanijom na istoku i sjeveru te Zambijom na zapadu.
 |
|
8. Mauricijus
Mauricijus, formalno Republika Mauricijus, je otočna država u Indijskom oceanu. Nalazi se istočno od Madagaskara, oko 1800 km od afričke obale.
 |
|
9. Mozambik
Mozambik, formalno Republika Mozambik, je republika u jugoistočnoj Africi. Država se nalazi na Indijskom oceanu, a od Madagaskara je na istoku dijeli Mozambički kanal.
 |
|
10. Kenija
Kenija, formalno Republika Kenija je država u istočnoj Africi, na Indijskom oceanu, koja graniči s Etiopijom, Somalijom, Južnim Sudanom, Tanzanijom i Ugandom.
 |
|
11. Ruanda
Ruanda, bivša Ruanda, formalno Republika Ruanda, država je u središnjoj Africi koja graniči s Burundijem, Kongom-Kinshasom, Tanzanijom i Ugandom. To je najgušće naseljena zemlja Afrike.
 |
|
12. Sejšeli
Sejšeli, formalno Republika Sejšeli, država su u zapadnom Indijskom oceanu, uz istočnu obalu Afrike, koja se sastoji od oko 90 otoka. Službeni jezici su francuski, engleski i sejšelski kreolski.
 |
|
13. Somalija
Somalija, formalno Savezna Republika Somalija, država je na Rogu Afrike koja graniči s Džibutijem na sjeveru, Etiopijom na zapadu i Kenijom na jugozapadu. Na sjeveru zemlja ima obalu prema Adenskom zaljevu, a na istoku i jugu prema Indijskom oceanu.
 |
|
14. Tanzanija
Tanzanija, službeno Ujedinjena Republika Tanzanija je država u istočnoj Africi koja graniči s Kenijom i Ugandom na sjeveru, Ruandom, Burundijem i Kongom-Kinshasom na zapadu te Zambijom, Malavijem i Mozambikom na jugu. Na istoku, zemlja ima obalu do Indijskog oceana.
 |
|
15. Uganda
Uganda, formalno Republika Uganda, država je bez izlaza na more u istočnoj Africi. Država graniči s Kongom-Kinshasom na zapadu, Južnim Sudanom na sjeveru, Kenijom na istoku, Tanzanijom na jugu i Ruandom na jugozapadu. Granica s Kenijom i Tanzanijom dijelom prolazi Viktorijinim jezerom.
 |
|
16. Zambija
Zambija, formalno Republika Zambija, je obalna država u južnoj Africi, koja graniči s Angolom na zapadu, Kongom-Kinshasom i Tanzanijom na sjeveru, Malavijem na istoku te Mozambikom, Namibijom, Bocvanom i Zimbabveom na jugu.
 |
|
17. Zimbabve
Zimbabve, službeno Republika Zimbabve, bivša Južna Rodezija, je obalna država u južnoj Africi koja graniči s Bocvanom, Mozambikom, Južnoafričkom Republikom i Zambijom.
 |
|
Zemlje istočne Afrike prema broju stanovnika i njihovim glavnim gradovima
Kao što je gore navedeno, u istočnoj Africi postoji osamnaest neovisnih država. Među njima je po broju stanovnika najveća država Etiopija, a najmanja Sejšeli. Potpuni popis zemalja istočne Afrike s glavnim gradovima prikazan je u donjoj tablici, poredan prema zadnjem ukupnom broju stanovnika.
| Rang | Zemlja | Populacija | Površina (km²) | Glavni |
| 1 | Etiopija | 98.665.000 | 1.000.000 | Adis Abeba |
| 2 | Tanzanija | 55,890,747 | 885.800 | Dar es Salaam; Dodoma |
| 3 | Kenija | 52,573,973 | 569,140 | Nairobi |
| 4 | Uganda | 40.006.700 | 197.100 | Kampala |
| 5 | Mozambik | 27,909,798 | 786,380 | Maputo |
| 6 | Madagaskar | 25.263.000 | 581.540 | Antananarivo |
| 7 | Malavi | 17,563,749 | 94.080 | Lilongwe |
| 8 | Zambija | 17,381,168 | 743,398 | Lusaka |
| 9 | Somalija | 15,442,905 | 627,337 | Mogadishu |
| 10 | Zimbabve | 15,159,624 | 386.847 | Harare |
| 11 | Južni Sudan | 12,778,250 | 644,329 | Juba |
| 12 | Ruanda | 12,374,397 | 24,668 | Kigali |
| 13 | Burundi | 10,953,317 | 25,680 | Gitega |
| 14 | Eritreja | 3,497,117 | 101.000 | Asmara |
| 15 | Mauricijus | 1,265,577 | 2,030 | Port Louis |
| 16 | Džibuti | 1,078,373 | 23.180 | Džibuti |
| 17 | Komori | 873,724 | 1,862 | Moroni |
| 18 | Sejšeli | 96,762 | 455 | Viktorija |
Karta istočnoafričkih zemalja
Kratka povijest istočne Afrike
Rano ljudsko stanovanje
Istočna Afrika, često nazivana kolijevkom čovječanstva, ima bogatu povijest koja seže do najranijih ljudskih predaka. Velika rascjepna dolina, koja prolazi kroz regiju, dom je nekih od najstarijih fosila hominida, uključujući poznatu “Lucy” (Australopithecus afarensis), otkrivenu u Etiopiji 1974. godine i koja datira prije otprilike 3,2 milijuna godina. Ova regija pruža ključne uvide u ljudsku evoluciju i razvoj ranih društava.
Drevne civilizacije
Povijest organiziranih društava u istočnoj Africi seže tisućama godina unazad. Jedna od najranijih civilizacija bilo je Kraljevstvo Kush, smješteno u današnjem Sudanu. Ova moćna država pojavila se oko 2500. godine prije nove ere i postala dominantna sila u regiji, često parirajući starom Egiptu. Kušiti su iza sebe ostavili značajna arheološka nalazišta, uključujući piramide u Meroëu, što odražava njihovu naprednu kulturu i trgovačke veze.
U Etiopiji je Kraljevstvo Aksum postalo istaknuto oko 1. stoljeća nove ere. Aksum je bio veliko trgovačko carstvo, s glavnim gradom u blizini današnjeg Aksuma. Aksumiti su bili poznati po svojim monumentalnim obeliscima, prihvaćanju kršćanstva u 4. stoljeću pod kraljem Ezanom i njihovoj ulozi u regionalnim trgovačkim mrežama koje povezuju Afriku, Bliski istok i Aziju.
Obala Swahilija
Od 7. stoljeća nadalje obala Swahilija postala je značajna kulturna i gospodarska regija. Protežući se duž istočne obale od Somalije do Mozambika, obala Swahilija postala je središte trgovine i kulturne razmjene. Svahili gradovi-države, uključujući Kilwu, Mombasu i Zanzibar, omogućili su trgovinu između Afrike, Bliskog istoka, Indije i Kine. U ovom razdoblju došlo je do miješanja afričkih, arapskih, perzijskih i indijskih utjecaja, stvarajući jedinstvenu svahili kulturu koju karakterizira poseban jezik i arhitektonski stil.
Europsko istraživanje i kolonijalno doba
Europsko istraživanje istočne Afrike počelo je u kasnom 15. stoljeću dolaskom portugalskog moreplovca Vasca da Game na obalu 1498. godine. Portugalci su uspostavili prisutnost duž obale Swahilija, kontrolirajući ključne luke i prekidajući postojeće trgovačke mreže. Međutim, njihov je utjecaj oslabio do 17. stoljeća, ustupivši mjesto dominaciji Omanskih Arapa, osobito u Zanzibaru.
19. stoljeće označilo je početak značajne europske kolonizacije u istočnoj Africi. Berlinska konferencija 1884.-1885. formalizirala je podjelu Afrike, što je dovelo do uspostave europskih kolonija. Britanija, Njemačka, Italija i Belgija bile su primarne kolonijalne sile u regiji. Britanija je kontrolirala Keniju i Ugandu, Njemačka je preuzela Tanzaniju (tada Tanganjiku), Italija je kolonizirala dijelove Somalije i Eritreje, a Belgija je vladala Ruandom i Burundijem.
Pokreti otpora i neovisnosti
Kolonijalno razdoblje obilježeno je izrabljivanjem, otporom i značajnim društvenim promjenama. Autohtono stanovništvo suočavalo se s oduzimanjem zemlje, prisilnim radom i kulturnim potiskivanjem. Međutim, početkom 20. stoljeća došlo je do porasta pokreta za neovisnost diljem istočne Afrike. Čelnici poput Jomo Kenyatta u Keniji, Julius Nyerere u Tanzaniji i Haile Selassie u Etiopiji predvodili su napore za samoodređenje.
Etiopija se pod carem Haileom Selassieom oduprla talijanskoj okupaciji tijekom Drugog talijansko-etiopskog rata (1935.-1937.) i uspješno obnovila svoj suverenitet. Druge su zemlje slijedile taj primjer nakon Drugog svjetskog rata, s raširenim nacionalističkim pokretima koji su se zalagali za neovisnost. Tanzanija je stekla neovisnost 1961., Kenija 1963., Uganda 1962., a Somalija 1960. Ruanda i Burundi također su postigli neovisnost od Belgije 1962.
Izazovi nakon stjecanja neovisnosti
Razdoblje nakon stjecanja neovisnosti u istočnoj Africi obilježili su i trijumfi i izazovi. Nove neovisne države suočile su se s problemima poput političke nestabilnosti, ekonomskih poteškoća i društvenih sukoba. U Ugandi, brutalni režim Idi Amina (1971.-1979.) doveo je do široko rasprostranjenog kršenja ljudskih prava i ekonomskog pada. U Ruandi su etničke napetosti između Hutua i Tutsija kulminirale užasnim genocidom 1994. godine, koji je ostavio neizbrisiv trag na naciji.
Tanzanija je pod Juliusom Nyerereom slijedila politiku afričkog socijalizma poznatog kao Ujamaa, naglašavajući samopouzdanje i život u zajednici. Iako je postigao određene uspjehe u obrazovanju i zdravstvu, ekonomski se model suočio sa značajnim izazovima i naposljetku se borio s postizanjem održivog rasta.
Gospodarski i društveni razvoj
Unatoč tim izazovima, istočna Afrika je postigla značajan napredak u raznim područjima. Regija je doživjela značajan gospodarski rast, potaknut sektorima kao što su poljoprivreda, turizam i telekomunikacije. Kenija je, na primjer, postala lider u mobilnoj tehnologiji i inovacijama, s M-Pesom koja je revolucionirala mobilno bankarstvo.
Napori na poboljšanju infrastrukture, zdravstva i obrazovanja također su urodili plodom. Zemlje poput Etiopije uložile su velika sredstva u infrastrukturne projekte, uključujući Veliku etiopsku renesansnu branu, čiji je cilj potaknuti proizvodnju energije i gospodarski razvoj. Osim toga, inicijative za promicanje regionalne integracije, poput Istočnoafričke zajednice (EAC), nastojale su poboljšati gospodarsku suradnju i stabilnost.
Suvremeni problemi i izgledi za budućnost
Danas se istočna Afrika suočava s nizom suvremenih problema i prilika. Politička nestabilnost i sukobi ostaju izazovi u nekim područjima, poput Južnog Sudana i dijelova Somalije. Međutim, postoje i obećavajući pomaci u upravljanju i demokratskim praksama. Mirovni sporazum Etiopije i Eritreje 2018. označio je značajan korak prema regionalnoj stabilnosti.
Klimatske promjene predstavljaju veliku prijetnju istočnoj Africi, utječući na poljoprivredu, vodne resurse i život. Ranjivost regije na suše i druge ekstremne vremenske prilike zahtijeva hitnu akciju za ublažavanje i prilagodbu ovim izazovima.
