Popis zemalja Europske unije
Kao ekonomska i politička unija, Europska unija se sastoji od 28 zemalja članica. Osim Cipra koji se nalazi u zapadnoj Aziji, svi članovi su iz Europe. Skraćeno za EU, Europska unija ima 512 497 877 stanovnika i površinu od 4 475 757 km 2. Budući da još nije federacija, Unija je prerasla u jedinstveno tržište na kojem 19 članica koristi istu valutu – EURO. Sljedeća tablica predstavlja potpuni popis zemalja EU poredanih prema zadnjem ukupnom broju stanovnika. Možete pronaći određeni datum pristupanja za svaku članicu i valute koje nisu EURO i još uvijek se koriste u ostalih 9 država članica. Također, sastoji se od 23 službena jezika i oko 150 regionalnih jezika. Imajte na umu da bi se broj zemalja članica mogao povećati u bliskoj budućnosti.
Koliko zemalja u Europskoj uniji
Sljedeća tablica navodi svih 28 zemalja članica Europske unije. Zemlje kandidati za članstvo u EU su: Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Island, Crna Gora, Srbija i Turska. Zemlje potencijalni kandidati su Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo. Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn nisu članice Europske unije, ali sudjeluju u jedinstvenom tržištu osim carinske unije.
Popis svih zemalja EU
U sljedećoj tablici pogledajte popis svih zemalja Europske unije prema broju stanovnika.
Rang | Zastava | Zemlja | Populacija | Datum pristupanja | Valuta | Regija |
1 | Njemačka | 83,783,953 | 1957/3/25 | EURO | Zapadna Europa | |
2 | Ujedinjeno Kraljevstvo | 67,886,022 | 1973/1/1 | Britanska funta | sjeverna Europa | |
3 | Francuska | 65,273,522 | 1957/3/25 | EURO | Zapadna Europa | |
4 | Italija | 60,461,837 | 1957/3/25 | EURO | Južna Europa | |
5 | Španjolska | 46,754,789 | 1986/1/1 | EURO | Južna Europa | |
6 | Poljska | 37,846,622 | 2004/5/1 | poljski zloti | Istočna Europa | |
7 | Rumunjska | 19,237,702 | 2007/1/1 | rumunjski lej | Istočna Europa | |
8 | Nizozemska | 17,134,883 | 1957/3/25 | EURO | Zapadna Europa | |
9 | Belgija | 11,589,634 | 1957/3/25 | EURO | Zapadna Europa | |
10 | Češka Republika | 10,708,992 | 2004/5/1 | češka kruna | Istočna Europa | |
11 | Grčka | 10,423,065 | 1981/1/1 | EURO | Južna Europa | |
12 | Portugal | 10,196,720 | 1986/1/1 | EURO | Južna Europa | |
13 | Švedska | 10,099,276 | 1995/1/1 | švedska kruna | sjeverna Europa | |
14 | Mađarska | 9,660,362 | 2004/5/1 | mađarska forinta | Istočna Europa | |
15 | Austrija | 9,006,409 | 1995/1/1 | EURO | Zapadna Europa | |
16 | Bugarska | 6,948,456 | 2007/1/1 | bugarski lev | Istočna Europa | |
17 | Danska | 5,792,213 | 1973/1/1 | danska kruna | sjeverna Europa | |
18 | Finska | 5,540,731 | 1995/1/1 | EURO | sjeverna Europa | |
19 | Slovačka | 5,459,653 | 2004/5/1 | EURO | Istočna Europa | |
20 | Irska | 4,937,797 | 1973/1/1 | EURO | sjeverna Europa | |
21 | Hrvatska | 4,105,278 | 1.7.2013 | hrvatska kuna | Južna Europa | |
22 | Litva | 2,722,300 | 2004/5/1 | EURO | sjeverna Europa | |
23 | Slovenija | 2,078,949 | 2004/5/1 | EURO | Južna Europa | |
24 | Latvija | 1,886,209 | 2004/5/1 | EURO | sjeverna Europa | |
25 | Estonija | 1,326,546 | 2004/5/1 | EURO | sjeverna Europa | |
26 | Cipar | 1,207,370 | 2004/5/1 | EURO | Zapadna Azija | |
27 | Luksemburg | 625.989 | 1957/3/25 | EURO | Zapadna Europa | |
28 | Malta | 441,554 | 2004/5/1 | EURO | Južna Europa |
Karta zemalja EU
Činjenice o Europskoj uniji
- Dan Europske unije obilježava se 9. svibnja.
- Takozvana “Eurozona” odgovara 17 država članica EU koje su usvojile valutu EURO, a Estonija je posljednja zemlja koja je usvojila valutu 2011. godine.
- Procijenjena europska populacija je 500 milijuna ljudi, što odgovara 7% svjetske populacije.
- Neki istraživači smatraju da nastanak Europske unije počinje stvaranjem bloka Beneluks (Belgija, Nizozemska, Luksemburg) tijekom Drugog svjetskog rata, čiji je glavni cilj bio formiranje zajedničkog tržišta smanjenjem carinskih tarifa među zemljama članicama.
- Europska unija sudjeluje na važnim forumima sastanaka kao što su G7 – Grupa sedam, G8 (G7 + Rusija) i G20.
Počeci europskih integracija
Poslijeratna Europa i potreba za jedinstvom
Nakon razaranja Drugog svjetskog rata, Europa se suočila s hitnom potrebom za obnovom i mirom. Ideja europske integracije viđena je kao način za sprječavanje budućih sukoba i poticanje gospodarske suradnje. Čelnici poput Roberta Schumana, Jeana Monneta i Konrada Adenauera zamislili su ujedinjenu Europu u kojoj bi zemlje radile zajedno kako bi osigurale stabilnost i prosperitet.
Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC)
Godine 1951. Pariškim ugovorom uspostavljena je Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC), prvi korak prema gospodarskoj integraciji. Ovaj je ugovor imao za cilj regulirati industriju ugljena i čelika zemalja članica (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Zapadna Njemačka) i staviti ih pod zajedničku vlast. EZUČ je bila revolucionarna inicijativa, koja je postavila temelje za dublju suradnju i postavila presedan za buduću integraciju.
Formiranje Europske ekonomske zajednice
Rimski ugovor
Uspjeh EZUČ-a potaknuo je daljnju integraciju, što je dovelo do potpisivanja Rimskog ugovora 1957. Ovim ugovorom uspostavljena je Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). EEZ je imao za cilj stvoriti zajedničko tržište i carinsku uniju između šest osnivača, promičući slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi. Euratom se usredotočio na korištenje nuklearne energije u miroljubive svrhe.
Proširenje i produbljivanje EEZ-a
Tijekom 1960-ih i 1970-ih, EEZ je proširio svoje članstvo i produbio svoju integraciju. Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo pridružile su se 1973., označavajući prvo proširenje. U tom razdoblju razvijaju se i zajedničke politike, kao što su Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) i uvođenje Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF).
Od EEZ do Europske unije
Jedinstveni europski akt
Osamdesete godine prošlog stoljeća donijele su značajne promjene potpisivanjem Jedinstvenog europskog akta (SEA) 1986. SEA je imala za cilj stvoriti jedinstveno tržište do 1992., uklanjajući preostale prepreke slobodnoj trgovini i usklađujući propise među državama članicama. Također je proširio ovlasti Europskog parlamenta i poboljšao suradnju u područjima poput politike zaštite okoliša i istraživanja.
Ugovor iz Maastrichta
Ugovor o Europskoj uniji, poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta, potpisan je 1992., a stupio je na snagu 1993. Ovaj je ugovor označio službenu uspostavu Europske unije (EU) i uveo strukturu od tri stupa: Europske zajednice, zajedničke Vanjska i sigurnosna politika (CFSP) i Pravosuđe i unutarnji poslovi (JHA). Također je postavio temelje za Ekonomsku i monetarnu uniju (EMU) i uvođenje jedinstvene valute, eura.
Euro i daljnje proširenje
Uvođenje eura
Euro je uveden kao obračunska valuta 1999. i ušao je u optjecaj 2002., postavši službena valuta za 12 zemalja EU. Osnivanje Europske središnje banke (ECB) i provedba Pakta o stabilnosti i rastu (SGP) imale su za cilj osigurati fiskalnu disciplinu i ekonomsku stabilnost unutar eurozone.
Istočno proširenje
EU je doživjela svoje najveće proširenje 2004. godine, primivši deset novih država članica iz srednje i istočne Europe, zajedno s Ciprom i Maltom. Ovo proširenje imalo je za cilj promicanje stabilnosti, demokracije i gospodarskog rasta u postkomunističkoj Europi. Bugarska i Rumunjska pridružile su se 2007., a nakon njih Hrvatska 2013.
Izazovi i reforme
Lisabonski ugovor
Lisabonski ugovor, koji je stupio na snagu 2009., osmišljen je kako bi se pojednostavnile operacije EU-a i ojačao njezin demokratski legitimitet. Reformirao je institucionalne strukture, uveo položaj predsjednika Europskog vijeća i proširio ulogu Europskog parlamenta. Ugovor je također omogućio veću koherentnost u vanjskim odnosima i procesima donošenja odluka.
Financijske krize i odgovori
Globalna financijska kriza 2008. i dužnička kriza eurozone koja je uslijedila postavile su značajne izazove za EU. Države članice provele su mjere štednje i financijske reforme kako bi stabilizirale svoja gospodarstva. EU je uspostavio mehanizme poput Europskog stabilnostnog mehanizma (ESM) i poduzeo inicijative bankovne unije za jačanje financijskog upravljanja i sprječavanje budućih kriza.
Trenutni razvoj i budućnost EU
Brexit
Godine 2016. Ujedinjeno Kraljevstvo glasalo je za izlazak iz EU-a, što je dovelo do Brexita. UK je službeno izašao iz EU-a 31. siječnja 2020. Brexit je imao duboke političke, gospodarske i društvene implikacije, potaknuvši rasprave o budućem smjeru i koheziji EU-a.
Stalna integracija i proširenje
Unatoč izazovima, EU nastavlja težiti dubljoj integraciji i proširenju. Zemlje zapadnog Balkana i istočne Europe teže pridruživanju uniji, a EU ostaje predan podršci njihovim reformama i razvoju. Pitanja kao što su klimatske promjene, digitalna transformacija i geopolitičke napetosti oblikuju politički program EU-a i njegovu ulogu na globalnoj sceni.