Popis zemalja Južne Amerike
Koliko zemalja u Južnoj Americi?
Od 2024. postoji 12 zemalja u Južnoj Americi: Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Paragvaj, Peru, Surinam, Urugvaj i Venezuela. Francuska Gvajana je prekomorski teritorij Francuske, a ne neovisna država. Na ovom američkom potkontinentu gdje je prevladavajući jezik španjolski, portugalski se govori samo u Brazilu. Ova zemlja je najmnogoljudnija s oko 210 milijuna stanovnika. Iza Brazila slijedi Argentina s oko 41 milijun stanovnika.
S 12 nacija, Južna Amerika ima ukupno 422,5 milijuna stanovnika, što čini 5,8% svjetske populacije. Stanovnici Južne Amerike su Indijanci, bijelci i ljudi miješane rase. Kontinent ima površinu od 17.850.000 četvornih kilometara, što čini oko 12% kopnene površine svijeta. Kao što je gore spomenuto, španjolski je jezik koji se najviše govori, a stanovnici su uglavnom kršćani.
Turizam u Južnoj Americi postaje sve brojniji. Najpopularnija odredišta su Amazonija (Ekvador), Machu Picchu (Peru), Angel Falls (Venezuela), Torres del Paine (Čile) i Salar de Uyuni (Bolivija).
Abecedni popis zemalja Južne Amerike
Od 2020. godine u Južnoj Americi postoji ukupno dvanaest zemalja. Pogledajte sljedeću tablicu za potpuni popis zemalja Južne Amerike prema abecednom redu:
| # | Zastava | Zemlja | Službeni naziv | Datum neovisnosti | Populacija |
| 1 |  |
Argentina | Argentinska Republika | 9. srpnja 1816. godine | 45,195,785 |
| 2 |  |
Bolivija | Višenacionalna Država Bolivija | 6. kolovoza 1825. godine | 11,673,032 |
| 3 |  |
Brazil | Federativna Republika Brazil | 7. rujna 1822. godine | 212,559,428 |
| 4 |  |
Čile | Republika Čile | 12. veljače 1818. godine | 19,116,212 |
| 5 |  |
Kolumbija | Republika Kolumbija | 20. srpnja 1810. godine | 50,882,902 |
| 6 |  |
Ekvador | Republika Ekvador | 24. svibnja 1822. godine | 17,643,065 |
| 7 |  |
Gvajana | Republika Gvajana | 26. svibnja 1966. godine | 786,563 |
| 8 |  |
Paragvaj | Republika Paragvaj | 15. svibnja 1811 | 7,132,549 |
| 9 |  |
Peru | Republika Peru | 28. srpnja 1821. godine | 32,971,865 |
| 10 |  |
Surinam | Republika Surinam | 25. studenoga 1975. godine | 586,643 |
| 11 |  |
Urugvaj | Istočna Republika Urugvaj | 25. kolovoza 1825. godine | 3,473,741 |
| 12 |  |
Venezuela | Bolivarska Republika Venezuela | 5. srpnja 1811 | 28,435,951 |
Karta lokacije Južne Amerike
Zemlje koje graniče s Atlantskim i Tihim oceanom
Južna Amerika graniči s Atlantskim oceanom i Tihim oceanom. Zemlje koje izlaze na Atlantski ocean su: Brazil, Urugvaj, Argentina, Venezuela, Gvajana, Surinam i Francuska Gvajana. A, zemlje koje izlaze na Tihi ocean su: Čile, Peru, Ekvador i Kolumbija. Bolivija i Paragvaj jedine su zemlje koje ne kupa nikakav ocean.
Činjenice o zemlji i državne zastave
Evo kratkih podataka i državnih zastava svih zemalja Južne Amerike:
1. Argentina
 |
|
2. Bolivija
 |
|
3. Brazil
 |
|
4. Čile
 |
|
5. Kolumbija
 |
|
6. Ekvador
 |
|
7. Gvajana
 |
|
8. Paragvaj
 |
|
9. Peru
 |
|
10. Surinam
 |
|
11. Urugvaj
 |
|
12. Venezuela
 |
|
Kratka povijest Južne Amerike
Pretkolumbovske civilizacije
Južna Amerika bila je dom brojnim naprednim i raznolikim civilizacijama davno prije dolaska Europljana. Među najznačajnijima je bilo Carstvo Inka, koje je dominiralo zapadnim dijelom kontinenta. Inke, poznate po svojim sofisticiranim sustavima cesta, poljoprivrednim terasama i arhitektonskim čudima poput Machu Picchua, vladale su od ranog 15. stoljeća do španjolskog osvajanja. Ostale značajne pretkolumbovske kulture uključivale su Muisca u današnjoj Kolumbiji, poznatu po svom zlatu, i kulturu Tiahuanaco oko jezera Titicaca.
Španjolska i portugalska osvajanja
Početkom 16. stoljeća španjolski istraživači poput Francisca Pizarra i portugalski istraživači predvođeni Pedrom Álvaresom Cabralom započeli su osvajanje Južne Amerike. Pizarro je slavno srušio Carstvo Inka 1533., uspostavivši španjolsku kontrolu nad velikim dijelom zapadnog dijela kontinenta. U međuvremenu, portugalski utjecaj uspostavljen je u istočnoj regiji, posebno u Brazilu, nakon Cabralovog iskrcavanja 1500. Ovo je razdoblje označilo početak opsežne europske kolonizacije, koja je donijela duboke promjene u demografiji, gospodarstvu i kulturi kontinenta.
Kolonijalno razdoblje
Tijekom kolonijalnog razdoblja Južna Amerika bila je podijeljena na španjolski i portugalski teritorij. Španjolskom Amerikom upravljala su potkraljevstva Nova Granada, Peru i Río de la Plata, dok je Brazil ostao ujedinjena portugalska kolonija. Kolonijalno gospodarstvo prvenstveno se temeljilo na rudarstvu, osobito srebra u mjestima kao što je Potosí, i poljoprivredi. Uvođenje afričkih robova osiguralo je radnu snagu potrebnu za ove industrije. U ovom razdoblju došlo je i do miješanja domorodačkih, afričkih i europskih kultura, što je dovelo do jedinstvene kulturne tapiserije moderne Južne Amerike.
Pokreti za neovisnost
Kasno 18. i rano 19. stoljeće bilo je vrijeme revolucionarnog žara u Južnoj Americi, nadahnutog američkom i francuskom revolucijom. Vođe poput Simóna Bolívara i Joséa de San Martína predvodili su pokrete diljem kontinenta. Bolívar, poznat kao “El Libertador”, odigrao je ključnu ulogu u neovisnosti Venezuele, Kolumbije, Ekvadora, Perua i Bolivije. San Martin je bio ključan u oslobađanju Argentine, Čilea i Perua. Do sredine 1820-ih većina Južne Amerike stekla je neovisnost od europskih kolonijalnih sila, što je dovelo do formiranja brojnih suverenih država.
Borbe nakon stjecanja neovisnosti
Razdoblje nakon stjecanja neovisnosti u Južnoj Americi bilo je obilježeno značajnom političkom nestabilnošću. Novoformirane nacije borile su se s problemima kao što su teritorijalni sporovi, ekonomska ovisnost i izazov izgradnje kohezivnih nacionalnih identiteta. Česti sukobi, unutarnji i među susjednim državama, karakterizirali su ovo doba. Istaknuti primjeri uključuju Rat Trojnog saveza (1864.-1870.) koji uključuje Paragvaj protiv Brazila, Argentine i Urugvaja, i Rat na Pacifiku (1879.-1884.) između Čilea, Bolivije i Perua.
Gospodarski i društveni razvoj
Kasno 19. i rano 20. stoljeće doživjelo je Južnu Ameriku kroz značajne ekonomske i društvene transformacije. Izvozno orijentirano gospodarstvo se proširilo, a robe poput kave, gume, govedine i minerala poticale su rast. Međutim, to je također dovelo do ekonomske ovisnosti o globalnim tržištima. Društveno, u tom je razdoblju došlo do povećane imigracije iz Europe, osobito u Argentinu i Brazil, što je pridonijelo kulturnoj raznolikosti regije. Industrijalizacija je počela puštati korijene, posebno u zemljama poput Argentine i Brazila, postavljajući temelje za budući gospodarski razvoj.
Previranja i reforme 20. stoljeća
20. stoljeće u Južnoj Americi bilo je razdoblje intenzivnih političkih i društvenih preokreta. Mnoge su zemlje proživjele razdoblja vojne diktature, potaknute dinamikom hladnog rata i unutarnjim sukobima. Značajni primjeri uključuju vojne hunte u Brazilu (1964-1985), Argentini (1976-1983) i Čileu pod Augustom Pinochetom (1973-1990). Unatoč represiji i kršenjima ljudskih prava, ta su razdoblja također potaknula pokrete za demokraciju i društvene reforme. U drugom dijelu stoljeća došlo je do vala demokratizacije, a zemlje su se vratile na civilnu vlast.
Suvremena Južna Amerika
Posljednjih je desetljeća Južna Amerika napravila značajne korake u gospodarskom razvoju, društvenom napretku i političkoj stabilnosti. Zemlje poput Brazila, Argentine i Čilea postale su regionalne sile s različitim gospodarstvima. Regija je također vidjela napore prema većoj integraciji, što pokazuju organizacije poput Mercosura i Unije južnoameričkih naroda (UNASUR). Međutim, izazovi ostaju, uključujući ekonomsku nejednakost, političku korupciju i društvene nemire. Problemi zaštite okoliša, posebice krčenje šuma u Amazoniji, također predstavljaju značajnu prijetnju budućnosti kontinenta.
